e-mail to a friend share on Pinterest share on Google plus share on Twitter share on Facebbok
Uz Zvuke Garamuta

Uz Zvuke Garamuta

Goran Poletan

⇒   download

• ISBN: 978–86–85539–14–5

Srpski   | English

Papua Nova Gvineja je, vjerovatno, zadnji nepoznati dio svijeta. To je zadnji naseljeni predio istražen od strane Evropljana i tek su japanska invazija u Drugom svjetskom ratu i prateće ofanzive australijskih i američkih trupa protiv Japanaca otkrile neke dijelove te zemlje Zapadnom svijetu. Domaće stanovništvo Papua Nove Gvineje je jako propatilo od stranih sila tokom pomenutog rata. Obe zaraćene strane su regrutovale mlade i jake domaće muškarce i tjerale ih da kopaju rovove i rade druge teške poslove u ekstremno teškim tropskim uslovima koji su vladali u džungli. Procjene govore da je više od 50 000 papuanskih muškaraca izgubilo život, radeći kao robovi za japanske i američke snage, mada niko nije ikada brojao njihove gubitke. Tu i leži pravi razlog zbog koga je domaće stanovništvo sumnjičavo i vrlo često neprijateljski raspoloženo prema bijelcima. Oni vrlo dobro znaju da su Evropljani i Amerikanci došli u Papua Novu Gvineju samo da bi eksploatisali njihovu zemlju i da ostvare ličnu dobit. Misionari i ostali “dobronamjerni” su isti. Australija i Novi Zeland su jedine dvije zemlje koje stvarno pokušavaju da pomognu narodu Papua Nove Gvineje i njihovoj mladoj, nezavisnoj zemlji.

Veliko je zadovoljstvo čitati jednu modernu knjigu o Papua Novoj Gvineji, koja opisuje barem dio napora australijskih antropologa da sakupe i sačuvaju originalne umjetničke radove domaćeg stanovništva i izlože ih u lokalnim muzejima unutar same zemlje, kao i da ih vrate iz umjetničkih zbiraka bogatih Amerikanaca i drugih privatnih kolekcionara.

Zanemariv je broj onih koji znaju da je kanibalizam u Novoj Gvineji bio normalna stvar do samo malo više od stotinjak godina unazad, a da je do sedamdesetih godina devetnaestog vijeka mali broj onih, koji su imali tu nesreću da im se brodovi nasuču na grebene oko Nove Gvineje ili Solomonskih Ostrva, imao priliku da preživi i donese priču iz predjela gdje je, kako reče jedan misionar, čovjek išao ruku pod ruku sa đavolom. Pojam milosti prema bilo kome, ko nije bio član plemena, nije postojao, a pripadnici drugog plemena ili bilo koji stranac, uopšte, smatrani su pogodnim samo za hranu ili ritualnu žrtvu...

“Uz zvuke Garamuta” je knjiga koja je nastala kao rezultat dugotrajnih razgovora, vođenih kroz duži vremenski period, između autora knjige i njegovog prijatelja, istoričara umjetnosti i antropologa Dr. Wilijama (Bila) Čarlsa. Poslije 10 godina redovnih susreta i razgovora i velikog prijateljstva, koje se među njima razvilo, autor knjige je odlučio da stavi na papir i tako sačuva od zaborava autentična iskustva sa Papua Nove Gvineje, koja je Dr. Krejg podijelio sa njim. Autorov prijatelj Bil (Dr. Krejg) je prvi put otišao u Papua Novu Gvineju da predaje u jednoj maloj seoskoj školi, “u sred ničega”, u planinama Papua Nove Gvineje. Živjeći u šumi, naučio je puno o domaćem stanovništvu, zainteresovao se za njihove umjetničke predmete i počeo je da ih sakuplja i izučava. Poslije nekoga vremena postaje kustos Nacionalnog muzeja Papua Nove Gvineje u Port Morzbiju, glavnom gradu i najvažnijoj luci zemlje. Putovao je širom te zemlje, sretavši mnoge domaće ljude, kojom prilikom je stekao mnoge prijatelje, a u isto vrijeme je izučavao njihove umjetničke radove, stvorivši veliku i važnu zbirku, koja je trenutno izložena u Nacionalnom muzeju u Port Morzbiju.

Ljudi u Evropi i Zapadnom svijetu, uopšte, ne mogu ni zamisliti kako je teško putovati Papua Novom Gvinejom, probijati se kroz zemlju gdje putevi nisu ikada postojali, penjati se uz planine mnogo više od Alpa, letjeti u malim avionima koji slijeću na livade, boriti se sa Malarijom i drugim opasnim bolestima, suočavati se sa brojnim preprekama i problemima i, na kraju, preživjeti. Veoma je uzbudljivo istraživati zemlju u kojoj su, i pored prisutne moderne poljoprivrede u nekim oblastima, kao i sjajnie pomorske vještine koja je prisutna duž obale, većina alatki i umjetničkih predmeta napravljene od drveta, kosti, gline ili kamena. Ne koristi se metal, niti radna snaga domaće stoke. Točak je nepoznat. Širom zemlje školjke se smatraju velikom dragocjenošću, isto kao i boje, so i sago. U papuanskom društvu muškarci i žene imaju različite uloge. Muškarci su lovci, baštovani i ratnici. Žene rade u poljima, brinu o djeci i životinjama i vode brigu o svome domaćinstvu.

Ljudi Paua Nove Gvineje su naučili da budu nepovjerljivi prema strancima, tako da pokušavaju da ostanu izolovani od njihove strane kulture. Pokušaji misionara i drugih posjetioca iz Evrope i Amerike da nauče lokalne jezike često su suočeni sa nepovjerenjem. Pauanci nikada ne ispravljaju greške koje prave stranci i dozvoljavaju im da nauče samo 300-400 osnovnih riječi koje su im poterbne da ostvare osnovnu komunikaciju. Misionari koji su proveli i po više od 40 godina u Papua Novoj Gvineji ne mogu razumjeti lokalni jezik. Pod uticajem svoje vjere, misionari imaju negativan stav prema domaćim običajima i ritualima. Oni osuđuju njihove plesove i gozbe, njihove šarene ukrase na muškarcima i dr. Oni uništavaju njihove umjetničke radove. Sve je to iskusio Dr. Krejg tokom svoga boravka u Papua Novoj Gvineji i sve to, ali i puno više, opisuje autor knjige. Autor je dao sve od sebe da zabilježi i objasni sve što je čuo od svoga prijatelja Bila, ali on je, isto tako, proučavao odgovarajuću literaturu i iskustva drugih ljudi.

Mislim da nije potrebno prepričati osnovnu priču ili ići u detaljan opis, pošto bi to lišilo čitaoca uživanja u čitanju, a, osim toga, prvo moramo pročitati knjigu i razmišljati o njoj, pa tek onda pričati o istoj. Ja samo mogu od svega srca preporučiti ovu knjigu svakome čitaocu koga interesuje ova daleka zemlja. Ako ne možete putovati tako daleko i upoznati se sa životom domorodaca Papua Nove Gvineje, gdje biste mogli da se na licu mjesta upoznate sa njihovim socijalnim i porodičnim životom, njihovim vjerovanjem i, iznad svega, njihovom umjetnošću i vještinama, tada možete naučiti puno kroz samo čitanje ove knjige. Radi se o vrlo interesantnoj i korisnoj knjizi, punoj podataka, vrlo dobro napisanoj, koju je vrlo lako razumjeti. Ona govori čitaocu o mnogim detaljima koji se ne mogu naći u drugim knjigama, pošto je ona nastala na osnovu autentičnog iskustva učenog profesionalnog naučnika koji je posvetio svoj život Papua Novoj Gvineji, koji je proučavao umjetnost domaćeg stanovništva na terenu i koji je naučio da voli narod Papua Nove Gvineje... Ova knjiga će pomoći da se Zvuk Garamuta začuje širom svijeta!

Prof. Dr. Srboljub Živanović
– Član Kraljevskog antropološkog instituta
London, Great Britain